Molim te,slusaj
Kada te molim da me slusas
a ti pocnes da delis savete,
nisi ucinila ono sto sam te molila.
Kada te molim da me slusas,
a ti pocnes da mi pricas kako
ne bi trebalo tako da se osecam,
onda mi gazis osecanja.
Kada te molim da me slusas
a ti smatras da moras nesto da ucinis
kako bi resila moj problem,
onda si me izneverila,
ma koliko cudno to zvucalo.
Ne pricaj, ne radi nista - samo me slusaj.
Saveti su jeftini : za 20 centi
dobices i Savetu i Kleopatru
u istim novinama.
Mogu ja da se snadjem; nisam bespomocna.
Mozda sam obeshrabrena i nesigurna,
ali ne i bespomocna.
Kada ucinis za mene nesto
sto mogu i moram sama,
doprinosis mom strahu
i osecanju nesigurnosti.
Ali kada prihvatis cinjenicu
da osecam to sto osecam,
ma koliko iracionalno bilo,
onda mogu prestati da te ubedjujem
i poceti sa pokusajima da shvatim
to iracionlno osecanje.
A kada se to razresi, odgovori su
ociti i savet mi nije potreban.
Iracionalna osecanja dobiju smisao
kada razumemo sta se krije iza njih.
Mozda zato Molitva pomaze, ponekad,
nekim ljudima - jer Bog je nem,
i on ne daje savete i ne pokusava
da sredi stvari.
Bog samo slusa i pusta te
da sama sredjujes stvari.
Zato, molim te, slusaj, samo me slusaj.
A ako ti hoces da pricas, sacekaj minut
da na tebe dodje red - i ja cu slusati tebe.